Jednolična površina može dati kontinuitet prostoru. Dekor unosi karakter: nešto što prepoznajemo, pamtimo i čemu se vraćamo pogledom.
Loto nastaje iz ručno obrađenih ploča. Polazište je ideja tražena u materijalu, kroz gestu koja ostavlja reljefe, smjerove i razmake. Proučavanje tih ploča dovelo je do uzorka koji je mogao postati keramička površina u kolekciji Brera.
Taj prijelaz nije samo očuvanje motiva. Trag mora pronaći vlastitu mjeru na zidu. Izbliza čitamo detalj; udaljavanjem opažamo prisutnost koja mijenja odnos između svjetla, namještaja i cijele prostorije.
U tom su smislu dekori duša kolekcije. Ne dodaju ukras na kraju projekta: mogu biti ideja oko koje projekt stječe identitet.
U Lotu reljef daje svjetlu mjesto na kojem se može zadržati. Zid dobiva ritam, a taj ritam ulazi u život prostorije.
